Zahvala.

Još uvijek poslije šumskih požara
U meni raste rijetko cvijeće
Endemskih vrsta najljućih suza
Žena koje umjesto krune odabraše mač
I dok borila sam se silno protiv svih demona
U sebi poslije svih posmatrao si me i sam
Jer
Dato je obećanje da poslije svih armagedona
U meni sve utvare satare
Samo jedan spomen u Njegovo ime
I sva ta nerođena djeca koja sam mogla da dam
Pretvore se u zvijezde
Čije repove nisam nikad pohvatala
niti im želju prišila u trag
I onda
Osjetim pod kožom da pupaju ružičasti ljiljani
Dok ispod leda i zemlja se lomi –
Sazdana od tvojih očiju, i težina tvojih pravih riječi –
I trepere rumeni na tom pustinjskom suncu
Dok u njima šutim otkriće tebe
I ljubav za boje koje mi daješ u svom srcu

Osjetim da mi težine spadaju sa pleća
I kao beduin si u sred moje oaze
Pojiš se na mome izvoru snova
I osjetim ti uz kožu svih mehtera zvuk
Tutnja kroz vene glas iznova
I svojim usnama sa mojima stvaraš muk

I kroz mene se širiš poput požara,
I ta buktinja ubija tminu
I šapćeš mi umjesto svijesti u potiljak sam –
Od danas ćeš jedino moći i htjeti
Živjeti za ljubav koju bi mogao da ti dam